Jedina ideologija u Istanbulskoj konvenciji je ideologija ljudskih prava

Prije godinu dan Klub zastupnika SDP-a je povodom Međunarodnog dana žena, uputio u proceduru prijedlog Zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije, koja je od civilizacijskog postala prvorazredno političko i ideološko pitanje. Stoga želim napomenuti kako je jedina ideologija u Istanbulskoj konvenciji ideologija ljudskih prava, a ona počiva na vrijednosti ljudskog dostojanstva, slobode i ravnopravnosti. Zato je potrebno još jednom ponoviti njezin cilj, a to je POSTIZANJE NULTOG STUPNJA TOLERANCIJE PREMA NASILJU.

Da bi se postigao takav cilj predložene su konkretne mjere prevencije i zaštite:
1. Uspostava specijaliziranih službi za potporu koje pružaju medicinsku pomoć, psihičko i pravno savjetovanje žrtvama i njihovoj djeci
2. Otvaranje dovoljnog broja skloništa i uvođenje besplatnih telefonskih linija za pomoć koje su otvorene 24 sata dnevno
3. Kriminalizacija i odgovarajuće kažnjavanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama
4. Osiguranje posebnih zaštitnih mjera tijekom istrage i sudskog postupka
5. Uvođenje obaveze instantne reakcije policije na pozive u pomoć
6. Omogućavanje odštetnih zahtjeva prema nasilnicima i prema državi, u slučaju kršenja konvencije
7. Osiguranje financijske pomoći stanovanja, obrazovanja, osposobljavanja i pomoći u pronalaženju zaposlenja za žene, žrtve nasilja
8. Osnivanje dovoljnog broja odgovarajućih i lako dostupnih kriznih centara za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja radi osiguranja medicinskih i forenzičkih pregleda, potpore zbog doživljene traume i savjetovanje žrtava.

Ove vrlo konkretne mjere imaju svoju financijsku težinu, a da bi se osigurala njezina primjena, potrebno je promijeniti i neka postojeća zakonska rješenja. Zoran Milanović Konvenciju je potpisao 2012. godine, a njegova je vlada radila i na zakonskim promjenama i usklađenjima. No, ratifikacija je sada zadatak Plenkovićeve vlade i mi je očekujemo.

U Hrvatskoj ima samo 19 skloništa za žene, žrtve obiteljskog nasilja. Manje od broja županija. Lokalne zajednice za njihov rad izdvajaju od 0,01 do 0,6% proračuna. Polovica žrtava, koje su dobile smještaj u skloništu, nakon isteka maksimalnog roka boravka koji iznosi godinu dana, s djecom se vratilo nasilniku jer nisu imale gdje niti od čega živjeti.

Naš zakonodavni okvir, prema kojem se većina obiteljskog nasilja tretira kao prekršaj za koji se izriču novčane kazne ili kazne do 90 dana zatvora, nije suglasan sa zahtjevom konvencije da sankcije budu ” prikladne, učinkovite i odvraćajuće”.

Posebno je problematična praksa procesuiranja žrtava temeljem Zakona o prekršaju javnog reda i mira.

Nadalje, naše zakonodavstvo ne predviđa tzv. hitne naloge za udaljavanje koji omogućuju da policija već pri samoj intervenciji naredi počinitelju da se udalji iz stana.

Protivnici Istanbulske konvencije često govore da je ona protiv tradicionalne obitelji. Iz iznesenih ciljeva i predloženih načina njihovih ostvarenja jasno je kako je konvencija protiv onog tipa obitelji u kojoj jedan član mlati drugoga, a institucije ne poduzimaju ništa ili nedovoljno da ga u tome spriječe.

Protivnici govore i o rodnoj ideologiji.

Što se pojma roda tiče, on se u međunarodnom pravu i znanstvenom diskursu koristi već od 70- tih godina 20. stoljeća, a ukazuje na to da pozicija žrtve nije inherentna ženskom niti pozicija nasilnika muškom spolu već je ukorijenjena u društvenom sustavu koji žene doživljava inferiornima u odnosu na muškarce. Kako je rod društveno određen, rodno uvjetovano nasilje može se smanjivati i mijenjati. Konvencija zato i poziva na promjenu društvenih obrazaca koji počivaju na ideji inferiornosti žene potičući ukidanje rodnih stereotipa koji se očituju i u izjavama “tako vam je to u braku” ili “žene ne bi trebale cinkati muževe”.

Zato ne nasjedajmo obmanama i strahovima, pročitajmo, a onda ćemo sigurno i podržati ovaj dokument na čiju nas ratifikaciju poziva Vijeće Europe, a koji je ratificirao i Europski parlament.