Franko Vidović, politika i Ratovi zvijezda: ‘Pobijedio sam mračnu stranu’

Iako je na svibanjskim izborima njegova stranka izgubila izbore u Šibeniku, predsjednik Gradske organizacije SDP-a Franko Vidović (46) i dalje je jedan od najmoćnijih političara u/iz Šibenika. U Saboru odrađuje drugu polovicu zastupničkog mandata, a u Šibeniku, kao šef stranke i oporbe nemilosrdno secira svaki potez aktualne vlasti HDZ-a i priprema se za povratak na kormilo grada. Kad se kaže Franko Vidović mnogima je prva asocijacija da je to stranački vojnik SDP-a, iskren, odlučne retorike i čvrste ruke, pa i prgave i nasilne ćudi, kad mu se stane na put.

Koliko je zapravo istinita takva slika Franka Vidovića?

– Kaže jedna stara poslovica da ste moćni onoliko koliko su snažni vaši neprijatelji. A ja sam snažne neprijatelje stekao baš zbog iskrenosti, otvorenosti i odlučne retorike. Da imam baš čvrstu ruku, a valjda bi ih bilo manje. Vojsku sam završio s 1. listopadom 1995. i od tada više nisam ničiji vojnik. Naučen sam misliti svojom glavom, stranački čovjek po vlastitom izboru da, ali vojnik ne. SDP je stranka koja nema vojnike nego ljude i to je puno bolja kombinacija od one u HDZ-u gdje doista postoje stranački vojnici. Ljevici je uvijek imanentna konstruktivna kritika postojećeg pa i to isključuje postojanje nekakvih “vojnika” u okviru stranke. Jednostavno sam čovjek čije je svjetonazor najbliži onom koji zastupa SDP i koji je preko SDP-a artikulirao svoje političke stavove i ništa više i ništa manje. A što se tiče prgave i nasilne čudi, to mi je već pomalo i smiješno… Pitajte mog sina Vicu što misli o o tome, a možete i moju kćer Piu mada je još mala, pa će Vam oni odgovoriti. Temperamentan da, ne podnosim nerad, laž, neiskrenost, prijetvornost i to me nekad zna iživcirati i tad znam viknuti i to je sve. Ta priča mene prati već jako dugo, a uporno i marljivo je plasiraju oni kojima ja smetam u javnom i političkom životu Šibenika.

Koliko su afera sa stranačkim kolegom Slavenom Cukrovom kojeg ste prije nekoliko godina gađali plastičnom bocom i nedavna afera sa protukandidatom na unutarstranačkim izborima Željkom Vujinom, kojeg ste navodno pokušali diskreditirati ističući njegovo nacionalno podrijetlo istinite i koliko su naštetile Vašem probitku?

– Stranačkog kolegu Cukrova nisam trebao gađati s tom bocom i žao mi je i dan danas zbog svih članova SDP-a što sam im to priuštio. A što se tiče optužbi u drugom slučaju, to je apsolutna laž! Mene Šibenčani dovoljno poznaju i siguran sam da znaju da se tu doista radi o najobičnijim podvalama i podmetanjima. Ljude ne dijelim i nikad nisam dijelio po nacionalnoj, rasnoj, vjerskoj, seksualnoj ili bilo kojoj pripadnosti. Postoje ljudi i neljudi i to su jedine kategorije po kojima dijelim ljude.

Da niste svjesni svoje naravi ili barem takve slike u javnosti , vjerovatno nikad ne bi kao šef stranke na prvo mjesto stavili finijeg, uglađenijeg dr. Antu Županovića, a vi se trudili da što produktivnije djelujete iz sjene. Pokrenuli ste niz projekata kojima se kiti ne samo bivši nego i sadašnji gradonačelnik. Jeste li pokušali raditi na sebi da pobijedite tu svoju “mračnu” stranu, da naučite iskomunicirati dobre ideje i projekte koje su od Vas dolazili i koje ste provodili?

– Svojedobno je izdan, mislim 73.-74. jedan od najboljih albuma Pink Floyda, a nosio je ime “Dark Side of the Moon”. Vidite da sve što je mračno ne mora biti loše. Ali mislim da mene junaci suparničke strane više stavljaju u kontekst Dartha Vadera iz Ratova zvijezda. Gospodar tamne strane sile. A očito sam pobijedio tu “mračnu stranu”, teško radio na sebi i ponešto naučio čim ste to prepoznali jer vi kažete da su dobre ideje i projekti dolazile od mene. Uvjeren u neispravnost slike koja je stvorena o meni trudio sam se ispraviti je i postao sam daleko finiji i uglađeniji nego prije pet godina, sad se čak i češljam na stranu, nosim odijelo i kravatu. Na Vašem portalu su u sličnom interviewu neki dobili pitanja o uzgoju golubova i članstvima u klubovima ptica pjevica, a niste ih pitali o nijednoj postojećoj uličnoj priči i traču, a posebno ih niste kvalificirali raznim pridjevima kao sad mene, samo da pobrojim: čvrstorukaš, prgave i nasilne ćudi, jedan od najmoćnijih, bacač boca i hobist šovinist, neuglađen i prost, čovjek s mračnom stranom, a tek smo na trećem pitanju… Hahaha, pa da sam takav valjda bi bio iza brave kao neki drugi… Ali dobro, to ide vama na dušu… Uistinu, puno projekata sam pokrenuo, dosta i završio. I to je činjenica za koju sam siguran da je građanima važnija od svih glupih uličnih priča i tračeva. Meni najdraži je sigurno plaža Banj i spomenik mom nekadašnjem idolu Draženu Petroviću. Njima uz bok je tvđava Sv. Mihovil. Dosta energije sam uložio i u projekt hotela u Mandalini, Pode, TEF… Ali nikad ne bi došao u šansu da to radim da nije bilo dr. Ante Županovića koji je čvrsto stajao uz mene. I danas sam uvjeren, onaj HDZ iz 2009. smo jedino s dr. Antom Županovićem mogli pobijediti. To je vrijeme velikog HDZ-ovog vođe Sanadera kojeg se danas tako rado odriču, HDZ je bio na vrhuncu i jedino je prepoznatljiva osoba i čovjek kao dr. Ante Županović, mogao donijeti pobjedu SDP-u i koaliciji. Na mene su išli napadi svih vrsta, pljuvanja, podmetanja koje vi i danas spominjete. U startu sam Vam kazao da volim razmišljati svojom glavom i projekt “Vaš gradonačelnik – dr. Ante Županović” je moja zamisao i ona je polučila tad najbolji mogući rezultat. S druge strane i kao zamjenik gradonačelnika sam javna osoba i većinu sam vremena proveo na suncu i kiši, šiban vjetrom i munjama, pa ne razumijem o kakvoj sjeni govorite. Pa i sad kao saborskom zastupniku mi neki vršljaju po ratnom putu, da vide gdje sam bio i kad. Takvima poručujem da sam bio svud gdje su me slali i gdje su me trebali i nikad nisam odbio nigdje ići! Ali nisam nikad tražio niti imao nikakve koristi od tog rata i mogu uzdignutog čela sve gledati u oči!

U Vašoj biografiji piše da volite more i sve morsko. Što znači da volite sve morsko i provodite li uopće vrijeme na moru?

Doista volim sve morsko: ribolov, plivanje, ronjenje, jedrenje, veslanje, ribu, školjke, mriže, tunje … Volim osjećaj opuštenosti koji jedino more može pružiti. Samo tu možete uživati dok brod klizi po namreškanom moru punim jedrima, u suncu, u mirisima koje samo more može pružiti, u vjetru, soli, u plavetnilu i kakofoniji boja kod zalaska sunca. U neponovljivom osjećaju potpune slobode i lišenosti briga ovozemaljskog života. Ili u neveri kad ste prisiljeni ići do krajnjih granica, staviti i sebe i brod na kocku kad se zateknete u takvoj situaciji… Oni koji su to prošli znaju o čemu pričam. I volim onaj nezaboravan pogled na Šibenik sa vrata kanala Sv. Ante. Najlipši grad na svitu i najlipši pogled na grad, predivan… A vremena na moru provodim puno manje nego što bi želio, na žalost. Sad veliki dio vremena provodim na auto putu Šibenik Zagreb i obrnuto.

Imate li sportsku ribičku dozvolu ili do 1.ožujka lovite kao mali ribar? Ili na crno?

Dok sam više bio po moru imao sam sportsku dozvolu koju sam godišnje obnavljao. Sad nemam potrebu za njom, na žalost, obzirom na obveze i na količinu vremena koje provodim na moru.

Navodno svirate gitaru? Može li Vas se igdje poslušati? Koju glazbu slušate, a koju glazbu svirate? Marko Perković Thompson ili Bob Dylan?

Moje sviranje gitare je rezervirano za moje prijatelje i moje društvo. Nisam javno nastupao, ako tu ne brojimo sviranje u Uzoriti u sitne sate sa mojim dobrim znancima Krešom Batinicom, Brankom Bubicom i Tonijem Dukićem, neki put sa Krešom Šakićem, neki put u pikado klubu Banzogo sa društvom i to je to od javnih nastupa, nazovimo ih tako. A što se tiče glazbe i slušanja pa trenutno sam na Andrea Bocelliu, poslušam Julijo Iglesiasa, na U2 uvijek… Ali teško mi se opredijeliti, slušam i Cetinskog, Massima i neke stare stvari Clash, Zeppeline… Azru…Daleku Obalu, pa Joe Satriani, Steve Vai…Al Di Meola, Paco de Lucia i John McLaughlin na legendarnom albumu “Friday night in San Francisco”. I neke novije sviđa mi se Robbbie Williams, Norah Jones… Ma ima toga puno i svega… Ali ukus mi ipak nije toliko širok kao gradonačelnici Knina, šteta… A Thompson i Bob Dylan nisu u mom fokusu, ne leže mi baš.

Često ostavljate dojam da Vam u odijelu i kravati nije baš najudobnije. Kakvi ste u opuštenom izdanju?

Svako odijelo u svoje vrijeme, udobno je meni i u odijelu s kravatom, ali previše mi je formalno. Ne pada mi na pamet svaki dan u gradu šetati u tome. A ako me pitate kako se volim obući onda je izbor rebatinke, patike, majica ili đemper, kratka jaketa i to je to. Cijenim dobru robu i volim je posjedovati, biram ono u čemu se dobro osjećam, ali sam skloniji tzv. casual izdanjima nego onim formalnijima u odijelu. Evo, prije neki dan mi je sin pokonio Adidas patike Derrick Rose i nosim ih sa ponosom. Njemu su bile premale…

Što čitate, kakve filmove gledate?

A u zadnje vrijeme najčešće čitam prijedloge zakona… Čitam svašta, od beletristike pa do stručne literature. Mislim da je posljednje što sam pročitao “U ime Božje” od Michaela Jordana. Jasno, pročitao sam i “Pedeset nijansi sive” ali me se nije dojmila, tako da druga dva nastavka nisam čitao. A filmove sve s reda, posljednji koji me se dojmio je “Rush”, u nas preveden kao “Utrka života”. Priča o rivalstvu Nikkija Laude i James Hunta je doista fascinantna i mislim rijetka u svijetu F1. Spašavanje vojnika Rayana je također visoko na mojoj ljestvici, ali i Let iznad kukavičjeg gnijezda, Dvadeseto stoljeće… Nemam neki žanr za koji bi se opredijelio.

U službenom životopisu piše da ste oženjeni, otac dvoje djece. Što je za Vas brak?

Brak je zajednica muškarca i žene, tako misli većina Hrvatske i tko sam ja da proturiječim? A djeca su doista svetinja i mojih dvoje djece su moj najveći uspjeh u životu.

Kako ste proveli Valentinovo?

Jednostavno, ali nisam imao namjeru slaviti Valentinovo, nego sam izišao sa suprugom u petak uvečer u Uzoritu i tu se zadržao do tri sata ujutro na večeri, piću i glazbi… Ne držim previše do tih običaja koji su nastali u novije vrijeme. Ono što posebno volim je doživljaj Badnjaka u mom gradu i to volim slaviti. Valentinovo i slični blagdani nemaju takvu čar.

U registru hrvatskih branitelja piše da je Franko Vidović proveo 303 dana u borbenom sektoru. Zašto toga nema u Vašim biografijama? Sramite se, bojite ili to jednostavno više nije moderno isticati?

Niti jedna od te tri tvrdnje. Upravo suprotno, vrlo sam ponosan na taj dio mog života i na moj doprinos obrani Domovine. Ali meni je rat završio 1.listopada 1995. Imao sam sreću da nisam niti ranjen niti mi je tko od obitelji stradao. Pri tom moram istaknuti da razumijem ljude koji su pretrpjeli gubitak u ratu i duboko suosjećam s njima i ono što ovdje iznosim ne odnosi se na nikoga od njih nego samo i isključivo na mene. Ja nisam vojnik i nikad to nisam želio biti, uz svo uvažavanje ljudi koji se bave tom profesijom. A što se tiče biografije, u neka prijašnja vremena, molbe za posao su počinjale sa ” sin sam oca prvoborca, nositelja partizanske spomenice”. Zato taj podatak ne koristim u svojim životopisima. Ne mislim da sam ja ili moja djeca išta bolji od ostalih građana Hrvatske zato jer sam sudjelovao u ratu, ne mislim da zbog toga trebam imati povlastice i zbog toga to ne ističem. Postoji i mjera dobrog ukusa, ja sam Hrvatsku branio čistog srca i nije mi žao ni zbog čega. Ponavljam, ponosan sam na taj dio mog života, ali on pripada prošlosti, a ja sam okrenut sadašnjosti i budućnosti.

Četiri ste godine usko surađivali s Petrom Baranovićem. U kakvim ste odnosima danas?

Što se mene tiče u dobrim. Petar je radio koliko je znao i mogao, a ako mu nešto i imam prigovoriti sigurno to neću napraviti putem medija već u četiri oka. Kolege smo u Saboru i taj odnos previše cijenim.

Želite li nešto reći o svojim političkim ambicijama? Tko će biti slijedeći gradonačelnik Šibenika?

Pa valjda onaj tko dobije najviše glasova birača, a prethodno prikupi potpise i ispuni uvjete za kandidaturu. Moje političke ambicije su druga priča, ali uzalud Vam ambicije koje su nerealne. Prema tome, posao koji m se ja bavim ovisi o biračima i njihovoj ocjeni. Uz to ja vezujem i ambicije. Pokazao sam da znam raditi, da imam viziju razvoja grada i da je znam pretočiti u stvarnost. Uostalom, nisam se rodio kao profesionalni političar pa ne moram kao takav ni umrijeti.

http://tris.com.hr/2014/02/franko-vidovic-politika-i-ratovi-zvijezda-pobijedio-sam-mracnu-stranu/